Niti jedna melodija o nama ne pjeva Toliko smo daleko od stihova.....
Al kad sam najviše snena i prepuštena Baš tebe susrećem u pjesmama ..,
Ne bi nikada pogodio kojim.?
Nitko, osim mene, ne pamti više zvuk tvog disanja...
Nitko, osim mene, ne lunja po tvojim osudama... 
Ja sam pogreška u matrici sjećanja.

Ispred mene su noći bolne i duge..
Srce mi se stislo od tuge!
U meni haraju hladne oluje
trgaju moju dušu i lome
kroz dolinu žalosti ja moram proći
suzama staze natopiti, bosa po trnju hodati
moram otići od sebe se sakriti 
glavu pognuti,
i sve u zaboravu ostaviti 
nek se sve sledi i slomi  u meni
neka samo ostanu sjećanja
na ono što je bilo lijepo , bilo dobro
neka se zadrže sjećanja nekadašnjih radosti
a sve miriše proljećem, jabuke cvjetaju
u daljini pjesme se pjevaju ...
nekome miriše sreća nova...
moje svjetlo ugasilo se 
sada sam u tmini lutam sama
u mom srcu nemiri haraju...
dugo još tražiti ću te na oblacima 
na nebu , tražiti na morskome žalu
tražiti u plimnome valu...
ali naći te neću...
dolinom tuge i suza moram  proći...

Ne mogu tebi ja da ljubav naredim
da tvome oku vratim izgubljeni sjaj
ne mogu da ti srce ceznjom zarobim, a htjela bih

Ne mogu ja u tvoje snove nepozvana
na druge da se ljutim sto te nemam ja
ne mogu da ti budem vaznija od svih, a htjela bih

Sareni leptiru mog sivila
ne idu ni nevini sa krivima
sta cu i ja medju zivima

To sto me ne volis
to je tvoje pravo, moja sudbina
cjeli zivot pogresne sam ljubila
sto bi izuzetak bio ti

To što me ne voliš
zauvek je srušilo moj svijet
sada letim posljednji svoj let
sklopljenim krilima

Ne mogu ja u tvoje snove nepozvana,
na druge da se ljutim sto te nemam ja..
ne mogu da ti budem vaznija od svih, a htjela bih..

šareni leptiru mog sivila
ne idu ni nevini sa krivima
šta cu i ja medju živima

Da li na ovom svijetu postoji maleni dio svemira  za ovu slomljenu dusu,

Ili neko pusto ostrvo koje bi izljecio moju bol?

Mozda neka nabujala rijeka gdje bih sve to u tren nestalo

Ili pak neki tracak sunca,

koji bi mi dao novu nadu

i izljecio vec ionako usnuli dio mene……

Postoji li oaza gdje izgubljene  duse nalaze svoj put ?!

Put kojem povratka nema,

Ili moram kao ranjena srna naci mjesto

na kojem cu ljieciti vec ionako prevelike rane

nanesene ljudskom sudbinom.

Život je kratak,
radi kao ti je prvi dan, 
živi kao
da ti je zadnji   ...
Oprosti brzo
poljubi polako, 
voli uistinito,
smij se bez kontrole,
i nemoj prestati  pokazati tvoj osmjeh!
Život možda nije  fešta koja smo očekivali
ali moramo zahvaliti da smo tu  danas , 
pokaži osmjehom...